Znanstvenici su proučavali razlike između sukraloze i saharoze, aspartama, saharina i acesulfam kalija u smislu slatkoće, gorkog naknadnog okusa, kiselosti, volumena i prisutnosti ili odsutnosti slatkog naknadnog okusa. Otkrili su da je okus sukraloze najsličniji okusu saharoze, što ukazuje da njezina pojava predstavlja vrhunac zaslađivača visoke-slatke. U nekim primjenama u proizvodnji hrane, aspartam ima dobar okus, ali se lako razgrađuje i nestabilan je; ciklamat i saharin imaju neke sigurnosne probleme i skloni su stvaranju gorkog okusa; tako-zvani "proteinski šećeri" imaju nekonzistentan sastav, lošu sigurnost i njihova upotreba može lako dovesti do prekomjernih razina saharina i ciklamata; šećerni alkoholi imaju nisku slatkoću, visoke troškove upotrebe i njihov endotermni učinak otapanja veći je od učinka saharoze. Iako lako stvaraju osjećaj hlađenja, njihov se okus razlikuje od zrele slatkoće saharoze. Sukraloza, s druge strane, ima slatki okus vrlo sličan saharozi, vrlo je stabilna na toplinu, kiselinu i lužinu i ima visoku sigurnost. Njegove glavne prednosti uključuju: veliku slatkoću, 400 do 800 puta veću od saharoze; sigurnost i ne-toksičnost, bez nuspojava na ljudsko tijelo i certificirana od strane US FDA; niskokalorična, pogodna za osobe koje ne mogu konzumirati nutritivne zaslađivače, kao što su pretili pacijenti i dijabetičari.
Također ne uzrokuje karijes i koristan je za zdravlje zubi; dobra stabilnost, omogućuje dugo-čuvanje, a njegova slatkoća se ne uništava tijekom-obrade hrane na visokoj temperaturi; čista slatkoća, slična saharozi, bez gorkog okusa ili neugodnih-okusa nekih drugih jakih sladila; i niska cijena, košta 1/3 do 1/2 cijene saharoze za istu slatkoću.
